Sve o antidepresivima - Lično iskustvo

Ukoliko vam treba savjet psihologa javite se na mail : depradepradepra@gmail.com

Antidepresivi kao čest izbor ljekara - predlažem da promislite dva puta prije upotrebe istih

Sve o antidepresivima 

Lijekovi protiv depresije ( paničnih napada,anksioznosti,socijalne i ostalih fobija)- poznati kao ANTIDEPRESIVI se dijele u tri kategorije,uglavnom po datumu njihovog početka primjenjivanja u psihijatrijskoj praksi,pa tako imamo :

- Triciklični antidepresivi (amitriptilin,butriptilin,klomipramin,doksepin,imipramin,nortriptilin) su starija klasa antidepresiva (razvijeni su početkom 1950-tih ) koji se danas vrlo rijetko uključuju kao terapija,jer su razvijeni noviji i "bolji" antidepresivi.Najčešće nuspojave ovih lijekova su suha usta,suha sluznica nosa,suhe oči,zamućen vid,smanjena peristaltika, smanjeno izlučivanje urina ( u smislu odsustva refleksa i potrebe za mokrenjem),utiču na memoriju i psihički status kao i povišenje tjelesne temperature. Neću da puno pričam o ovoj klasi jer je cilj ovog bloga da pruži informacije za "obične" ljude,a ne medicinske radnike.


-MAOI (inhibitori monoaminoksidaze) predstavljanju posljednji izbor ljekara zbog ogromne količine nuspojava koje izazivaju,danas se od svih propisanih lijekova u klasi antidepresiva MAOI zauzimaju oko 2%,stoga nećemo se ni na njima mnogo zadržavati.


- SSRI i NSRI (selektivni inhibitori ponovnog preuzimanja serotonina i noradrenalina/norepinefrina) su najnovija klasa antidepresiva ( počeli su sa primjenom početkom 1990-tih) koja se danas u najvećoj mjeri propisuje za terapiju depresije,anksioznosti,socijalnih fobija,Parkinsonove bolesti,generalizovanih fobija, bolesti povezanih sa ishranom (bulimija i anoreksija) itd. Glavni mehanizam je sprječavanje preuzimanja serotonina između neurona. Serotonin kao neurotransmiter se povezuje sa stanjima zadovoljstva,blagostanja i svega "finog",mada ne postoje dokazi "crno na bijelo"za te njegove osobine,kao i za većinu stvari u psihijatrijskog farmakologiji. Takođe,serotoninska teorija o depresiji sve manje "pije vode",jer se u posljednje vrijeme pojavljuju slučajevi gdje pacijenti ne odgovaraju na povećanje količine serotonina ( i noradrenalina). Ali bilo kako bilo,na nama je da progutamo tu divnu tableticu jer je tako rekao gospodin ljekar. Da ne bude sve tako crno, u nekih 50-65% slučajeva ova klasa lijekova čini čuda u smislu popravljanja raspoloženja,odklanjanja strahova i svega navedenog u indikacijama. Ali da ne bude zabune,ne postoje zlatni antidepresivi i u velikom broju slučajeva se mora dosta vremena tražiti prava klasa i prava doza. Ukoliko ste među sretnicima pa dobijete pravu dozu,potrebno je čekati 2-8 sedmica da lijekovi počnu djelovati... To je zbog toga što je potrebno malo više vremena da se promijeni biohemija u mozgu,da se uklone neki proteini a stvore novi. Ali ako ste već došli do toga da vam trebaju antidepresivi, nije toliko teško sačekati izvjestan period da počnu djelovati. Ipak,svi mi depresivci uglavnom nadamo se čudu svaki dan,da je teška i glupa depra popustila ili nas napustila.

Lično iskustvo

Upozorenje:
Znam da nije mjesto da pišem o negativnim iskustvima,jer ukoliko čitate ovaj tekst već su velike šanse da se nalazite u jednoj od gore navedenih kategorija,pa ne bi bilo u redu da vas još i ja prepadam i tripujem,ali ukoliko osjećate neke "čudne" pojave i tražite odgovor ili nečije tuđe iskustvo,onda nastavite sa čitanjem članka Sve o antidepresivima :)

Kao student medicine sam bio izložen raznim nepravdama i stresovima koje sam gurao u podsvjesno,da bih se lakše nosio sa teretom,ali to je kulminiralo sa pojavom naglog osjećaja nedefinisanog straha obično u večernjim satima,osjećaj da ću izgubiti kontrolu nad sobom,strah od toga da ne naudim ljudima oko sebe,strah od toga šta će misliti ljudi oko mene ako se onesvijestim ili izgubim kontrolu.Nakon toga mi se javljala bol u grudima,ubrzani puls i lupanje srca,mučnina i bol u predjelu želudca. Taj teret je trajao nekih 2 godine jer nisam htio sam sebi da priznam da spadam u tip osoba sa "psihičkim problemima",iako je to bilo očito.Sa 25 godina mi je ustanovljen blaži panični poremećaj,te me je ljekar ubacio u terapijsku grupu sa lijekovima klase SSRI (Asentra ili Zoloft na našem tržištu ).Nakon terapije sa SSRI koja je trajala 5 mjeseci,nakon nekoliko razgovora sa psihologom i nakon nebrojeno sati provedenih po forumima sa tematikom depresije i paničnih napada, došao sam do stadija gdje se smatram "zdravim" i izliječenim od paničnih napada,iako je uvijek šansa da se povrate,mada moram da mislim pozitivno. Naredne rečenice se odnose na moje stanje i moj stav prema ovim lijekovima,a to ne mora da bude objektivno mišljenje o istim,samo natuknice šta i kako se zbivalo u mom psihičkom životu,tako da ukoliko nešto prepoznate znate da niste sami i da znate šta i kako dalje.



Bilo kako bilo,nakon što počnete uzimati SSRI/NSRI antidepresive,vrlo moguće su smetnje u probavnom traktu u vidu mučnine,povraćanja,proliva,iritabilnosti crijeva,promjena raspoloženja,smanjenja memorije, osjećaja da ne znate kako ste dospjeli na mjesto na kome se nalazite,promjene u navikama spavanja gdje će te biti budni u 4 ujutro a spavati u 5 popodne,izuzetno čudnih i nepovezanih snova,generalnog pogoršavanja vaših simptoma.Dolaziti će te u nedoumicu da li da nastavite ili da prekinete terapiju,meni se to desilo već 7.dana terapije. Stvarno nije ugodan osjećaj na početku.Ali onda počinjete da osjećate promjene. Nuspojave prestaju i počinju da se razvedravaju vaši dani ( ukoliko ste iznad navedeni SRETNICI ), sve više imate volje,živaca,motivacije.Sve vam se čini ružičasto.I onda počinjete da otkrivate da se vaš svijet promijenio,dobili ste motivaciju ali su vaše emocije stradale.Ne osjećate ljubav prema voljenim osobama ( barem ne u dovoljnoj mjeri),ne pogađaju vas emotivne stvari, imuni ste na stres (nekada je to loše,kao npr kad treba da reagujete burno,vi samo gledate u zid). Uhvatiti će te sebe da često "odlutate" i gledate u jednu tačku,da vam se vid mijenja u smislu pojave nekih bljeskova. Takođe su česte i pojave "trzanja" mišića pa tako će te primjetiti da vam očni kapak ponekad trza,da vam se grče butine,vrat itd,ali ništa strašno. I nakon nekog vremena sve to prestane,ostane samo osjećaj spokoja i neka praznina,kao da to niste više vi, ali dobro se osjećate pa se i ne bunite toliko. I nakon određenog perioda dolazi do toga da morate prestati da uzimate antidepresive jer se osjećate bolje. Tu se često napravi greška pa pacijenti sami odluče kad će da prestanu,jer su sada bolje itd. Vrijeme za prestajanje uzimanja antidepresiva odlučuje samo kvalifikovana osoba za to,u ovom slučaju psihijatar/psiholog. Jer ako na svoju ruku prerano prestanete sa terapijom i nakon toga vam se vrate simptomi zbog kojih ste i počinjali sa istom,vrlo je vjerovatno da vam ta klasa antidepresiva više neće djelovati,a ukoliko se tu radi o SSRI/NSRI onda ste u velikom problemu jer će te morati da pređete na ove starije,neefikasnije i lijekove sa mnogo više nuspojava.

Prestanak uzimanja SSRI/NSRI

U naučnim krugovima se barata sa informacijom da SSRI/NSRI ne izazivaju ovisnost,ali ogromne brojke pacijenata koji su iskusili upravo krize nakon prestanka uzimanja lijekova govore suprotno.

Vjerovatno kada dođe vrijeme za to,ljekar/psiholog će vam preporučiti da postepeno smanjujete dozu u odnosu na to koliko dugo ste koristili lijekove i kolika vam je bila terapijska doza ( od 25 mg pa do 300 mg) . Ukoliko je riječ o manjim dozama tipa 50-75 mg, obično će te prvo početi da pijete 3/4 doze otprilike 10 dana,pa zatim pola doze 10 dana,pa 1/4 isto 10 dana,tako da se "skinete" sa terapije za jedan mjesec. Kada je riječ o većim dozama,uglavnom se u prvih 10 dana doza prepolovi recimo sa 150 mg na 75 mg, i onda ide kao gore navedeno.
Ukoliko naglo prestanete sa terapijom,vrlo vjerovatno da će te osjetiti svu silinu "naglog skidanja" sa antidepresiva,dakle govorimo o pogoršanju stanja i pojave nekih čudnih tjelesnih odgovora o kojima ću pisati u sljedećim redovima.

Kao i na početku,tako i na svršetku terapije postoje neke neprijatnosti,koje su u mom slučaju bile slične onima sa početka terapije,što je uključivalo dijareju,osjetljivost želudca,promjenu uobičajenog vremena odlaska u krevet i buđenja, pojavu vrtoglavice,trnjenja u ekstremitetima,pojavu takozvanih "brain zap" efekata,koje mogu opisati kao blage udare "struje" koji se kreću iz mozga,kroz kičmu do u noge,nešto poput onoga kad se "naježite".Pod "brain zap" podrazumjevam i neugodnosti koje su povezane sa očima,u smislu trnjenja,otežanog pokretanja i vrtoglavice povezane sa micanjem očiju,dakle sve dok su oči fokusirane na određenu stvar je dobro,čim se pomaknu odmah se javi taj čudni osjećaj.

Zaključak: Nakon ovoga romana od informacija i ličnog iskustva sa antidepresivima,mogu da dam konačnu ocjenu kao "prolaznu","povoljnu" i predložio bih vam da probate terapiju,ali i samo ali NAKON PRVOBITNO ISPROBANE KOGNITIVNO-BIHEVIJORALNE TERAPIJE, gdje će vam certifikovana osoba kroz razne razgovore i testove objasniti da vaše stanje je prolazno,moguće ga je ublažiti i odkloniti bez medikamenata,i da je većina simptoma koje osjećate ustvari "normalna" ali se vi teško nosite sa time jer mislite da nisu normalna. U većini slučajeva je ovo dovoljno,i osobe budu preporođene i sačuvane nepotrebnom izlaganju psihitropnim lijekovima koji vas "mijenjaju iznutra". No ako ste skeptični prema ovoj terapiji i ako spadate u grupu pacijenata kojima je baš potreban tretman sa lijekovima,onda vam preporučujem da posjetite psihijatra i on će najbolje da odluči koji lijekovi i u kojoj dozi vam trebaju. Sve u svemu,terapija sa antidepresivima nije tako "ružičasta",bude vam bolje ali i izgubite dio sebe ( koji će se vratiti nakon prestanka uzimanja lijekova). Želim vam mnogo ustrajnosti i rada na sebi,jer samo tako možete očekivati da budete bolje,jer ne postoje magične tablete koje će ukloniti vaše smetnje,znajte da je bolest došla do vas ne da bi ostala trajno,nego da bi vas ojačala i prošla.

Ukoliko vam treba savjet psihologa javite se na mail : depradepradepra@gmail.com

Facebook grupa

Facebook profil

Depresija

Depresija i njeni uzroci

Budiš li se sa osjećajem "smor oko mene",bezvoljan,smanjene energije i volje za aktivnim sudjelovanjem u životnim situacijama ? Ne želiš da radiš ništa osim da ležiš i gledaš u TV,čak iako je to nezadovoljavajuće za tebe ? Ne samo da nemaš energije nego se osjećaš "jadno" Možda si ljuta na sebe jer nisi uspjela da završiš ono što se od tebe očekivalo ? Možda se osjećaš pomalo usamljeno,napuštena od strane prijatelja, porodica te ne podržava u tvojim namjerama ? Možda se nerviraš jer si par kilograma "previše" nabacila ? Možda se osjećaš nevoljno i ne želiš da budeš "uznemiravana" životnim zahtjevima i ne želiš da ulaziš u konverzaciju ni sa kim ? A možda se porediš "subjektivno" sa svojom sestrom/prijateljicom/cimerkom koje uvijek izgledaju kao da su tačne,uredne, ma savršene u postizanju svojih ciljeva ? Svi mi imamo te "blaaaah" dane, ali zašto se oni javljaju i šta možemo da učinimo povodom toga ?!

Video ispod je intervju psihijatra sa pacijentom :

 Ispod se nalazi nekoliko  naučnih razloga zašto se osjećate tako bezvoljno :

Hemikalije u mozgu 

Neki od nas imaju mozak koji je više osjetljiv na efekte svakodnevnog stresa. Taj stres možda vam nije ni jasan,jer smatrate da je to svakodnevna obaveza i ne pridajete mu epitet stresa,ali vjerovali ili ne,čak i neke osnovne dnevne radnje poput odlaska u školu na test,odlazak na posao,učenje imaju epitet "stresnog" u sebi. Istraživači tek nalaze biohemijsku pozadinu ovog stanja povećane osjetljivosti na stres i svakodnevne aktivnosti. U mozgu svakog čovjeka se nalaze hemikalije koje se nazivaju neurotransmiteri kojima je uloga da prenose određene impulse/informacije iz jednog dijela mozga u drugi,da ih pretvaraju iz hemijskih u električne i obrnuto,tako da bi ciljni dijelovi mozga mogli da te informacije prepoznaju i na osnovu njih izvrše svoju funkciju. Do sad je definisano i pronađeno preko 40 neurotransmitera,ali za naše potrebe u ovom blogu ćemo da se držimo samo par njih,koji su okarakterisani kao najvažniji za naše doživljaje svakodnevnice,kao i toga zašto smo sretni,tužni,zaljubljeni,bezvoljni itd. Kao najvažniji se spominju serotonin ( neurotransmiter sreće i zadovoljstva,bola ) zatim noradrenalin/norepinefrin,dopamin,histamin itd. Lijekovi koji se koriste za "popravljanje" količine tih neurotransmitera se nazivaju antidepresanti,i u zadnje vrijeme se masovno prepisuju od strane psihijatara. Najčešća forma antidepresivnih lijekova se bazira na povećanje koncentracije serotonina i noradrenalina u "mozgu",jer je stav medicine da se depresivna stanja javljaju zbog smanjene koncentracije ovih hemikalija. Ali nije sve tako jednostavno,jer postoje osobe koje ne reaguju na spektar antidepresivnih tretmana. Tu na scenu stupa kognitivno-bihevijoralna terapija,sa kojom se naučite nositi sa životnim nedaćama i time da ste nekad "blaaah" raspoloženja,i da je to normalno.

Vrijeme

Manje sunčanih dana tokom zimskog perioda može nam dati osjećaj potištenosti i nekog oblika depresivnih misli i stanja,i ovaj osjećaj je kod nekih osoba naglašen a kod nekih i nije. Istraživači su došli do zaključka da tokom proljeća se povećava raspoloženje proporcionalno sa boravkom vani i uživanjem u prirodi. Takođe smo više misaono sposobni,da razmišljamo kreativno i rješavamo svoje probleme u proljeće,nego u zimskom periodu. Neki od nas pate od Sezonskog afektivnog poremećaja ,što je medicinski fensi naziv za "osjećaje potištenosti tokom zimskih perioda koji mogu da eskaliraju u totalnu depresiju praćenu promjenama u spavanju,apetitu i motivaciji". Huuuuuh , medicina i ti termini. Najčešće su pogođene žene. Izlaganje suncu nam povećava količinu D-vitamina,supstanca sa direktnim vezama sa depresijom.

Vitamin D

Većina ljudi u današnjem vremenu Facebook-a,tipkanja,gledanja TV-a po cijeli dan i generalno boravka u zatvorenim prostorijama su pravi magnet za nedostatak vitamina D. Njegovo stvaranje je povezano sa izlaganjem suncu ( ne solariju,da budemo načisto),i povećane količine su blagotvorne za kosti,kožu i za psihičke procese među kojima osjećaj zadovoljsta ili nezadovoljstva. Osobe sa tamnim tenom su osjetljivije na nedostatak vitamina D,što je statistički povezano sa nastankom depresivnih stanja.

Hormoni

Hormoni su supstance proizvedene u endokrinim žlijezdama                 ( štitna,nadbubrežna,gušterača/pankreas,testisi,jajnici,hipofiza itd) i utiču na gotovo sve procese u našem tijelu poput rasta i razvića,raspoloženja,seksualnih funkcija i metabolizma. Hormoni su dakle dirigenti a organi su članovi orkestra,svi zajedno grade funkcionalnu cjelinu.Vrijednosti nekih hormona poput tiroksina i tri-jod-tironina stvorenog u štitnoj/tiroidnoj žlijezdi,mogu biti uzroci nastanka depresije i generalne bezvoljnosti praćene smanjenom energijom. Hormoni variraju tokom menstrualnog ciklusa i mogu izazvati osjetljivost na tugu i depresivna stanja u premenstrualnom periodu i menopauzi.AKo se baš loše osjećate obavezno tražite od vašeg ljekara da utvrdite nivo određenih hormona,ili probajte sa alternativnim metodama akupukture da regulišete hormonski disbalans.

Očekivanja

Naše raspoloženje nije samo uvjetovano onim što se nama događa,nego i time kako mi posmatramodogađaje u našim životima i koji smisao tome dajemo. U našim životima javljaju se stadiji u kojima radimo teško i činimo sve od sebe,ali ne vidimo nagradu koja dolazi do nas. Možda nismo plaćeni dovoljno za ono što radimo i za što mislimo da vrijedi neki novac,ili ne možemo da obezbijedimo novi auto,stan ili odmor kao naši prijatelji. Možda nam je teško pronaći partnera dok naši rođaci i prijatelji uopšte nemaju problema u pronalaženju istog. Možda moramo da radimo mnogo više nego naši prijatelji i kolege da zaradimo isto ocjenu na testu ili platu. Možda doživljavamo teškoće nakon prekida veze ili gubitka drage osobe. Život jednostavno nije "fer" i periodi borbe,patnje i gubitka su neizbježni. Ako očekujemo fer i poseban tretman svo vrijeme ili da očekujemo da se stvari nikad neće promjeniti,neizbježan je osjećaj razočarenja. Dakle,ako se osjećate tuđno zbog nedavnih događaja,podsjetite se da su teški događaji neizbježni u životu. Tu ste trenutno gdje jeste,teško vam je ali ti događaji nisu došli da ostano vječno sa vama,došli su da bi prošli. Osim ako vi ne želite drugačije,jer ste vi moderator vašeg života i osjećanja.